Košarkaši Kvarnera 2010 na pravi su način završili ovu kalendarsku godinu. Prva pozicija u Prvoj ligi koju dijele s osječkim Vrijednosnicama zalog su uspješnog nastavka sezone te naznaka velikih stvari u 2024. Na učinjeno u prvoj polovici sezone osvrnuo se istaknuti riječki košarkaški djelatnik Robert “Bobo” Jurković, predsjednik Kvarnera 2010 i potpredsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza.
Ocjena polusezone?
-Možemo biti zadovoljni. U prvenstvu dijelimo prvo mjesto, a plasirali smo se i u četvrtzavršnicu Kupa Hrvatske. Šteta zbog poraza u Osijeku, tri puta smo „lomili“tu utakmicu i vodili s desetak poena razlike. Ali to je sport, nekad pobijediš, a nekada ne iskoristiš šansu. Uz dobre rezultate na parketu, moram naglasiti i visoku organizaciju kluba. Ispunjavamo sve obaveze prema igračima, plaćamo poreze, stanove, hranu, mislim da smo već sad, pogotovo nakon dolaska Davora Kusa na mjesto sportskog direktora, organizacijski na razini elitnog ranga.
„Roster“ ekipe prilično je izbalansiran?
-To nam je i bila namjera kod slaganja ekipe za ovu sezonu. Željeli smo sastaviti momčad od devet ili deset podjednakih igrača, kako se tijekom utakmica ne bi osjetila faza igre kada se počnu mijenjati igrači. Mislim da smo u tome uspjeli, ove smo sezone u drugoj četvrtini često bili bolji nego na početku, dok je igrala prva petorka. Najbolji primjeri su Brod i Zagreb. U Slavonskom Brodu smo uspjeli pobijediti bez pet igrača, a isti scenarij ponoviti i protiv direktog konkurenta Zagreba, iako smo nastupili bez playmakera. Nije bilo niti Vujasinovića, niti Marinellija, niti Delpina, mislim da to puno govori o kvaliteti rostera.
Na poziciju sportskog direktora nedavno ste doveli veliko riječko i hrvatsko košarkaško ime, nekadašnjeg reprezentativca Davora Kusa?
-Odmah nakon formiranje nove Uprave, naglasili smo kako na svim važnijim funkcijama u klubu želimo Riječane. Trener i svi članovi Uprave su Riječani, kao i gotovo pola ekipe. Logično je da će onda kao novi sportski direktor doći domaći čovjek, netko tko pozna ovdašnji mentalitet. Davor je bio veliki igrač, siguran sam da će sa svojim međunarodnim iskustvom, vezama i poznanstvima rad kluba podići na još višu razinu.
Ove ste sezone Dvoranu mladosti na Trsatu zamijenili Dvoranom Dinko Lukarić na Kozali. Ljudi dolaze na vaše utakmice, ali unatoč puno manjem kapacitetu Kozale, gledalište nije do kraja ispunjeno?
-Meni je to oduvijek bilo pomalo misteriozno. Sjećam se kada smo 2016. godine igrali polufinale Prvenstva Hrvatske s Cedevitom na Zametu. Oni su tada bili euroligaši i ekipa prepuna kvalitetnih igrača, a na utakmici je bilo svega stotinjak gledatelja. Da takvu utakmicu igraš u Italiji, Španjolskoj ili Mađarskoj dvorana bi bila krcata. Kod nas je uvijek sve crno ili bijelo, iako se neke stvari po tom pitanju pomiču u dobrom smjeru. Inače, mi smo s Trsata na Kozalu otišli iz dva razloga. Prvi je kategorizacija, jer zadnje tri godine imali smo vrlo kasne termine treninga, a drugi je manji kapacitet dvorane na Kozali, u kojoj za razliku od Dvorane mladosti, već 400-tinjak gledatelja napravi dobru atmosferu. Kada pričamo o gledateljima, pohvalio bih i rad Košarkaškog kluba FSV, čija ženska seniorska ekipa na svojim domaćim utakmicama Premijer lige ima odličan posjet.
Gdje vidite Kvarner za pet godina?
-Čim smo krenuli s radom zacrtali smo nekoliko ciljeva. Prve godine stabilizaciju u Prvoj ligi, a druge ulazak u Premijer ligu, nadam se da ćemo to ispuniti. Sljedeće sezone želimo stabilizaciju u Premijer ligi, a nakon toga napadanje četvrtog mjesta. Evo, Dinamo je pokazao da je to moguće. Prije dvije godine igrali su s nama u Prvoj ligi i izgubili dvadeset razlike. Na kraju su kroz kvalifikacije dohvatili elitni rang, a pogledajte gdje su sada.
-Zadru i Splitu nikad nećeš moći prići jer imaju gradske budžete, a ista je priča s Cibonom, dok se Cedevita kao četvrti i Dinamo kao peti klub itekako mogu napasti. Za pet godina vidim Kvarner kao stabilnog premijerligaša, koji će se povremeno s nekom boljom generacijom približiti vrhu, ali najčešće „vrtiti“ oko pete, šeste pozicije. Kada bi u Kvarner, primjerice, vratili naše igrače Matu Vucića, Vukovića, Jordana, Konjevića, Ivana Kučana te im pridodali Marinellija, Delpina, Luku Vucića plus tri pojačanja sa strane, odmah bi se borili za vrh Premijer lige.
Kako ste zadovoljni rezultatima mlađih kategorija?
-Moram vas podsjetiti na sporazum FSV-a, Ri Basketa i Kvarnera, a iako su su to tri samostalne sredine, surađujemo gotovo kao jedan klub. Već ove sezone juniori i kadeti igraju pod Kvarnerom, nadam se da će u dogovoru s ostala dva kluba iduće godine tu biti i mlađi kadeti. Takav smjer definitivno će u budućnosti donijeti još bolje igrače. Pohvalio bih i Zamet koji se očigledno diže i ima sve više djece. To je ključno, jer bez masovnosti nema nema kvalitete niti selekcije.
Što kao potpredsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza mislite o šansama naše reprezentacije na kvalifikacijama za Olimpijske igre u Parizu?
-Turnir u Turskoj pokazao je u kojem smjeru bi trebala krenuti naša košarka. Čitavo natjecanje odigrali smo zaista fenomenalno, pogotovo onu finalnu utakmicu s Turskom. Takve utakmice čitavu energiju mogu okrenuti u potpuno drugom smjeru te probuditi sponzore, kao i cijelu hrvatsku košarku. Imamo i odličnog trenera. Josipa Sesara poznajem još od njegove juniorske dobi, nakon odlične igračke karijere postao je izuzetno kvalitetan i savjestan trener jasnom vizijom igre, što mi daje nadu u bolje sutra. Da se razumijemo, teško ćemo se mi vratiti na sam vrh jer nas je jednostavno premalo. Možda ćemo s nekom izrazito talentiranom generacijom doći do polufinala, što je već jako puno.
Nije tajna kako su budžeti svih hrvatskih klubova, računajući i one najbolje, prilično skromni u usporedbi s najjačim klubovima u široj regiji?
-Zadnje dvije, tri godine Vlada izuzetno pomaže sa sredstvima koje izdvaja za pet loptačkih sportova. Polako smo došli do toga da danas imamo besplatnu Premijer i Prvu ligu, klubovi čak i zarađuju neka manja sredstva. Jasno da je sustav financiranja najveći problem i da se tu može napraviti najveći pomak u sportu. Imam određene informacije kako se radi na tome, jer ovo što sad dobivamo nije dovoljno. Nažalost, ako se generalno ne promijeni sustav financiranja, sport će nam još više potonuti. Ovo je sad samo ona prva „injekcija“ koja nas je stabilizirala, a da bi se digli prema sredini, a kasnije i prema vrhu, potrebne se promjene. Jasno je da ako daješ sportu nekom drugom moraš uzeti, mislim da je to možda najveći problem.
-No, jako je teško uspoređivati različite sustave financiranja sporta. Primjerice u Srbiji, Crvena Zvezda i Partizan imaju budžet svaki po petnaest milijuna eura, ne znam imaju li svi hrvatski klubovi u Premijer i Prvoj ligi u muškoj i ženskoj konkurenciji zajedno više od četiri, pet milijuna eura. S druge strane, u Mađarskoj su se odredili za financiranje deset prioritetnih sportova, što po meni nije dobro, jer svi su zaslužili svoja sredstva, zaključio je Jurković.