Kao i većina ostalih premijerligaških ekipa, i košarkašice FSV-a imaju svoju Amerikanku. No, iako je gotovo čitav život provela preko „velike bare“, Nerea Brajac ipak je „naše gore list“. Kao devetomjesečna beba, zajedno s obitelji iz rodne je Šmrike, malog pitoresknog mjesta između Kraljevice i Crikvenice preselila u SAD, zemlju u kojoj se zahvaljujući roditeljima i jednom posebnom košarkašu zaljubila u „igru među obručima“.
-Moji su se roditelji rekreativno bavili sportom, pa sam i ja s njima od malih nogu uvijek nešto trenirala i igrala. Jednom prilikom pričali su mi o Draženu Petroviću čija me se životna i sportska priča toliko dojmila, da sam u trećem razredu osnovne škole počela trenirati košarku, na simpatičnoj mješavini čakavštine i engleskog jezika počela je Nerea, koja je djetinjstvo provela u Albanyju, igrajući prvo srednjoškolsku, a potom i koledž košarku.
S obzirom da si čitav život provela u SAD-u, osjećaš li se više kao Amerikanka ili Hrvatica?
-Mama mi je iz Bakra, a tata iz Šmrike, kad su došli u SAD znali su samo hrvatski, a to je i moj materinji jezik. Amerikanci me smatraju curom iz Hrvatske, dok me, pak, u Hrvatskoj gledaju kao Amerikanku, pogotovo kad nešto ne razumijem ili krivo izgovorim, kroz smijeh će Nerea.
Koliko se razlikuju treninzi u Americi i Hrvatskoj?
-U Americi treninzi traju puno duže, a pristup trenera stroži je nego ovdje, čim nešto pogriješiš slijedi trčanje po tribinama ili sklekovi. I u FSV-u treniramo vrlo ozbiljno i kvalitetno, ali nažalost, zbog puno klubova s kojima dijelimo dvoranu termini za treninge jako su ograničeni, što potpuno razumijem.
Koliko si često tijekom djetinjstva dolazila u Hrvatsku?
-Skoro svako ljeto. Tako je bilo sve do srednje škole, kada sam morala „zapeti“ s treninzima i učenjem kako bi osigurala besplatan studij. Uvijek sam voljela doći u Hrvatsku, ovdje je sve tako opušteno, ljudi su jako ljubazni i uvijek svi imaju vremena za kavu (smijeh), dok je u Americi uvijek sve užurbano i puno stresnije.
Kako si zadovoljna u FSV-u?
-Jako mi se sviđa atmosfera u ekipi. Tu su mlađe i starije cure, pomažemo jedna drugoj, a poneki savjet ili dobronamjernu kritiku nitko ne shvaća osobno. Svi se trudimo i imamo jako dobar odnos s trenerima i ostalim ljudima u klubu. Najvažnija je volja za napretkom, u Americi su nam treneri uvijek govorili „ako pokažeš, stav, energiju i entuzijazam uvijek ćeš igrati“, i to je doista tako.
Bi li ova ekipa FSV-a mogla igrati u nekoj američkoj sveučilišnoj ligi?
-Mislim da bi. Općenito, u Hrvatskoj smo možda jači na bekovskim pozicijama, pogotovo onim šutertskim, dok su američke ekipe dominantne na centarskim pozicijama. Igračice su fizički snažnije, puno je više guranja i „tuče“ u reketu nego ovdje (smijeh).
Prije Hrvatske jednu sezonu provela si na Islandu. Dojmovi iz zemlje gejzira i leda?
-Liga je slabija nego u Hrvatskoj, a život je vrlo zanimljiv. Sve je jako skupo, ali priroda te „ostavlja bez daha“. Što se tiče kvalitetne života, ako si u Reykjaviku imaš puno mogućnosti, ali ako si u malim mjestima uokolo, nemaš ča previše „delati“. I vrijeme je jako specifično, u samo petnaest minuta izmijene se kiša, sunce, led i snijeg.
Koje košarkaše posebno voliš?
-Na prvom je mjestu nezaobilazni Dražen Petrović, koji me fascinirao nevjerojatnom radnom energijom i savršenim šutom. Često se pitam kao bi izgledala njegova karijera da nije stradao, sigurna sam da bi i hrvatska košarka bilo potpuno drukčija, smatra playmakerica FSV-a. Sviđa mi se i Denis Rodman, koji je, iako jako osebujan, također imao veliku energiju u igri, pogotovo u obrani.
Jesi li u Hrvatsku došla samo privremeno, ili bi voljela trajno ostati?
-Uvijek sam željela doći živjeti u Hrvatsku, iako me ljudi često nisu razumjeli, pitajući me zašto to želim kad u Americi imam sve. Ipak, ovdje su moji korijeni i skoro čitava moja obitelj. Vidjet ćemo, još sam mlada i voljela bih se okušati i u nekoj jačoj eurospkoj ligi, a velika m je želja zaigrati za hrvatsku reprezentaciju. Bit će onako kako Bog da, razmišlja američka Šmričanka o kojoj je vrlo pozitivno govorio i trener FSV-a Teddy Delač.
–Prije nego smo je doveli dobro smo provjerili koga dovodimo. Nerea je zaista opravdala sva naša očekivanja, pogotovo karakterno. Ozbiljno radi, trenira, trudi se i vrlo dobro utječe na druge igračice. U košarkaškom smislu posjeduje energiju, brzinu i snagu, dok bi trebala raditi na kontroli i ritmu igre, misli li igrati na svojoj temeljnoj poziciji organizatorice igre. Puno donosi našoj ekipi, rekao bih da je u čitavoj ligi jako malo igračica s takvom energijom. Odlično izvršava sve obrambene zadaće, redovito s velikim uspjehom čuva najbolje protivničke igračice, pa joj neki put nedostaje svježine u napadačkim akcijama. Najvažnije je da je svjesna svojih nedostataka i da ulaže veliku volju i energiju kako bi ih ispravila. Siguran sam da je pred njom jedna lijepa košarkaška kasrijera, podvukao je Delač.