Od ružnog pačeta do prekrasnog labuda. Otprilike tako mogla bi se slikovito nazvati transformacija godinama oronulog i zapuštenog vanjskog kraljevičkog košarkaškog igrališta u jedan od najatraktivnijih i najljepših vanjskih terena u čitavoj Hrvatskoj. Mjesto na kojem su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća odrastale generacije Kraljevičana, obnovljeno je zahvaljujući sredstvima Grada na čijem se čelu nalazi gradonačelnik Dalibor Čandrlić, jedan od najpoznatijih kraljevičkih košarkaša koji je najljepše dane mladosti proveo „haklajući“ na legendarnom igralištu „iza škole“.
–Uzimajući u obzir činjenicu da sam kao dijete i ja na ovom igralištu provodio sate i dane s loptom u rukama i da mi je to omogućilo jedno fantastično sportsko putovanje koje me odvelo diljem svijeta, posebno sam emotivan i ponosan što smo uspjeli obnoviti kraljevičku povijest i košarkaško igralište, ali na jedan poseban način, pretvorivši ga u objekt kakvog nema nadaleko i naširoko, rekao je Čandrlić na svečanom otvaranju obnovljenog igrališta.
Vrpcu na otvorenju presjekli su paraolimpijac Antonio Franko i mlada košarkašica Kraljevice Matea Burić, uz asistenciju gradonačenika Čandrlića te direktora INE Bjerrea, a zaplesala je i poznata kraljevička plesna skupina Dance Queen. Ukupna vrijednost radova na igralištu iznosila je preko 200 tisuća eura, koje su osigurali Ministarstvo turizma i sporta, INA, Europski fond za ruralni razvoj te Grad Kraljevica. Postavljena je nova podloga od sintetičke gume, koševi, zaštitna ograda i nova rasvjeta. Uređene su stepenice, okolni zidovi i tribine te postavljene nove stolice. Ugrađen je video nadzor i uređena pristupna cesta.
A sve je započelo prije točno pola stoljeća, 27. svibnja 1973. godine utakmicom protiv pulskog Istragrađevnog na novom igralištu sagrađenom entuzijazmom tadašnjih košarkaških zanesenjaka. Dvije godine kasnije uvedena je i noćna rasvjeta, a taj je veliki događaj obilježen utakmicom sa zagrebačkom Industromontažom koju su predvodile kasnije velike zvijezde Cibone i tadašnje reprezentacije Mihovil Nakić i pokojni Srebrenko Despot.
U godinama koje su uslijedile, igralište „iza škole“ postalo je okupljalište Kraljevičana svih generacija, ozbiljnih košarkaša, ali i rekreativaca zaljubljenih u igru među obručima, kojih u to „zlatno“ doba košarke na ovim prostorima nije nedostajalo. Teško je opisati kakva je gužva, pogotovo u ljetnim mjesecima, vladala na terenu. Igralo se uglavnom „tri na tri“, a svakoga dana znalo bi se okupiti desetak, pa čak i petnaest ekipa. Već u kasno poslijepodne, dok su „normalni“ ljudi još uveliko uživali na plaži, jurilo se „iza škole“ kako bi se uspjelo ugurati u neku od trojki.
U to „kameno“ doba prije pojave današnje moderne tehnologije, kada se nije tako lako moglo pronaći onog kojeg si tražio, prvo se pokušalo iza škole, jer tamo je svakoga dana bilo barem „pola“ Kraljevice.
Daleta, Njegu, Peu, Igora, Gegu, Marinka, Penavu, Mitića, Bobu, Stefu, Jelušiće, Boricka, Luku, Vileta, Smikija, Čubeta, Čnu, Buleta, Peru, Palju, Hansa, Demu, Rudića, Munju, Jagu, Sarketa, Nina, Davora, Rikija, Srebrića, Sehija, Beru, Tončija, Špegija, Kutra, Tička, Ivića, Paštu, Andriju, Andrijanu, Ljubicu, Kristinu, Vujićke, Natašu, Željku, Renatu, Keti, Silvanu, Sanju i brojne druge nekadašnje haklerice i haklere zamijenili su današnji klinci KK „Kraljevica“, koji su na svečanom otvorenju terena odigrali međusobnu utakmicu. Tko bi drugi i otvorio igralište nego oni zbog kojih je ono i obnovljeno. Za budućnost mladih, te u čast onih čija mladenačka „sjena“ i „zarazna“ energija i dan danas „lebde“ nad tim legendarnim sportskim objektom.