Eh, gdje su ona dobra, stara vremena kad su ulaznice za utakmice košarkaša Kvarnera bile vrijednije od “suhog zlata”, a tribine u Dvorani mladosti toliko prepune da niti igla više nije mogla stati u trsatski sportski hram?
Od majstorija legendarnog Nikole Plećaša, kapetana momčadi Milana Šteke Grabovca, Milana Miličevića, Rudolfa Juga i ostalih riječkih virtuoza velike narančaste lopte prošlo je čak pola stoljeća, a upravo ta okrugla brojka ponovo je okupila junake tog romantičarskog i slavnog sportskog perioda u gradu na Rječini.
Većina onih koji su sredinom 70-ih pisali riječku i hrvatsku košarkašku povijest okupila se na starom mjestu, parketu oronule sportske ljepotice koju za koji mjesec čeka temeljita obnova. Trebalo se prisjetiti nekoliko velikih uspjeha – ulaska u Prvu ligu bivše države u sezoni 1975./76., tada najjačeg košarkaškog natjecanja na svijetu ne računajući nedodirljivu NBA ligu, finala Kupa Jugoslavije protiv Jugoplastike te četvrtfinala Kupa kupova protiv talijanskog Cantua sezonu kasnije.
Pozivu organizatora druženja i suigrača Davorina Koke Klobučara odazvali su se kapetan Milan Grabovac, Nikola Plećaš, Mladen Grabovac, Ivica Maslak, Darko Marjanović, Rudolf Jugo, Krasnodar Smoje, Željko Poljak, Goran Dolenc i član uprave Josip Lulić.
Iz opravdanih razloga nedostajala je tek nekolicina, dok nekoliko igrača iz tog slavnog doba, nažalost, više nije među živima. Na početku druženja spomenuti su baš svi koji su na ovaj ili onaj način bili dio te lijepe i davne riječke košarkaške priče: Milan Miličević, Milan Ristić, Odisej Kurelić, Željko Morel, Boris Pilepić, Zvonko Bradarić, Miloš Sagadin, Ante Ercegović, Leon Fajdetić, Ferhard Rebek, treneri Milo Rapaić i Matan Rimac, asistent Mirko Bađim, dva tehnika, Željko Frnja Kosanović i Neven Žunić te članovi uprave Ivo Rundić, Davor Plešković, Rade Marelić i liječnici Arsen Depolo i Nikica Kirinčić.
– Veliko je zadovoljstvo barem stajati ovdje na centru u Dvorani mladosti. Lijepo je što su oko mene moji dragi suigrači iz tog doba. Bio sam i kapetan ekipe pa to možda daje jednu dodatnu notu. To su bili lijepi dani, na svakoj utakmici bila je puna dvorana, a nitko od tih slavnih klubova bivše države nije u Rijeku dolazio po sigurne bodove, rekao je Milan Grabovac, spomenuvši vjerojatno najpoznatiju utakmicu tog vremena, onu protiv kasnijeg europskog prvaka Bosne, koja je pred čak šest tisuća navijača s 97:96 pala na Trsatu.
– Bila je to nezaboravna utakmica, Bosna je došla predvođena čuvenim Mirzom Delibašićem, ali u ludoj završnici pobijedili smo je i otišli u finale Kupa. Iako smo tu finalnu utakmicu protiv Jugoplastike na kraju izgubili, plasmanom u finale osigurali smo nastup u Kupu kupova gdje smo za milimetar ostali kratki u dva četvrtfinalna susreta protiv izuzetno jakog talijanskog Cantua, prisjetio se Grabovac.
Stari košarkaški vukovi nisu skidali osmijehe s lica, sretni što ponovno mogu vidjeti svoje drage sportske suborce. Mnogi su u Rijeku potegnuli iz drugih gradova – Ivica Maslak došao je iz Siska, a Željko Poljak i legendarni Nikola Plećaš stigli iz Zagreba.
– Bilo je prekrasno u to vrijeme igrati u Kvarneru, s ovim dečkima koji su izborili ulazak u Prvu ligu, a moj dolazak samo im je pomogao da njihova kvaliteta dodatno ispliva na površinu. Možda je najveći uspjeh bio što smo ovu dvoranu punili do vrha u baš svakoj utakmici, ljudi su zavoljeli košarku i dolazili nam dati podršku, kazao je Plećaš.
– Bio sam mlad i tek sam kretao u ozbiljnu košarku. Prepuna dvorana predstavljala mi je poseban doživljaj koji mi je kao mladom igraču davao vjetar u leđa. Kako sam tada još uvijek živio u Crikvenici, nakon utakmica, hodajući prema autobusnom kolodvoru, viđao sam rijeke ljudi koje su se spuštale prema gradu dok su gradski autobusi bili krcati. Teško je to zaboraviti, te lijepe slike ostat će mi zauvijek u posebnom sjećanju, naglasio je Poljak.
Nakon slikanja i druženja na mjestu svojih najvećih sportskih bitaka, društvo se povuklo na zajednički ručak i druženje na kojem priča i anegdota od prije pola stoljeća nije nedostajalo. Gospodo, naklon do poda i puno zdravlja, hvala vam u ime svih onih koji ste uveseljavali i oduševljavali svojim košarkaškim potezima i bravurama, zasluživši posebno mjesto u almanasima o bogatoj riječkoj sportskoj povijesti.